Solidarni način života

Ljudi već ovdje i danas postavljaju temelje za dobar život za sve. Diljem svijeta ljudi su predani mirnom, demokratskom, ekološki održivom suživotu bez iskorištavanja, nasilja i diskriminacije. Uvjereni smo da postoje načela suživota utemeljenog na solidarnosti koja kombiniraju vrlo različite inicijative i projekte te da su ponekad sve izraženija.

Ovdje navedena načela omogućuju da se društvena i ekološka preobrazba promatra zajedno jer nitko ne može biti bez drugog. Cilj im je preobraziti političke i gospodarske strukture, kao i naš svakodnevni život. To uključuje, na primjer, vlasništvo, proizvodnju i potrošnju, rad i skrb te sudjelovanje i sudjelovanje. Njima se stvaraju prilike za prepoznavanje odnosa između ljudi te između ljudi i prirode na svim tim razinama. Oni donose život onome što nazivamo solidarnošću.

Demokratizacija: Za sve, svatko odlučuje

Uvjereni smo da bi svi ljudi trebali moći oblikovati svoje živote i sve što na njih utječe. Kako bi se to postiglo, svim ljudima potreban je pristup resursima potrebnima za postizanje tog punog sudjelovanja. Demokratizacija stoga podrazumijeva preraspodjelu. Jednak pristup odnosi se na vremenske i emocionalne vještine, kao i na obrazovanje, materijalnu i socijalnu sigurnost. Osim toga, za to su potrebni odgovarajući postupci donošenja odluka kojima se prevladaju nejednakosti moći i svim ljudima omogućuje jednako sudjelovanje. Međutim, mora se poštovati pravo da ne budu u potpunosti predana svojim pravima (jer nisu uvijek moguća ili nisu voljna).

Zajedničko korištenje: Kreativna moć stvaranja zajednice

Ljudi ovise o materijalnim dobrima i resursima. Imperijalni način života organizira distribuciju robe kroz privatno vlasništvo i maksimalno povećanje dobiti. U duhu solidarnosti ljudi mogu upotrebljavati robu u skladu sa svojim potrebama, a da pritom ne nanose štetu potrebama drugih.

Je li nešto opće dobro (engleski: Commons) ne ovisi o samoj robi, nego o tome kako se njome rukuje: Javna dobra nastaju kada ih sudionici proizvode, brinu i koriste zajedno. Stoga su uvijek socijalne naravi. Svi mogući načini proizvodnje i očuvanja robe koja uključuje ljude mogu se smatrati zajedničkima. Uključeni ljudi zajedno odlučuju kako oblikovati opće dobro. U tom je procesu ključno načelo demokratizacije. Pritom se vode vlastitim osnovnim potrebama, djeluju kolektivno kao rješenje za sve i nastoje se koristiti na temelju potreba, a da se pritom ne ugrozi dugoročno očuvanje općeg dobra. Na taj način omogućuju smanjenje broja trajnih dobara.

ReProduciranje: Osigurati da svi surađuju

Ako ozbiljno shvatimo da ljudi ovise jedni o drugima i o prirodi, težište našeg stvaralaštva se mijenja: Riječ je o očuvanju života, osiguravanju sudjelovanja i zadovoljavanju potreba bez iskorištavanja drugih.

To je načelo ReProdukcije ili zabrinutosti. Ono što sada nazivamo „dobarnim radom” samo djelomično doprinosi ili uopće ne pridonosi. Međutim, plaćeno zaposlenje općenito se smatra produktivnom djelatnošću. Reproduktivni dio aktivnosti, odnosno briga za ljude, kao što su skrb o starijim osobama, skrb za djecu ili rad u kućanstvu te očuvanje prirode, devaloriziran je, čak i ako se te aktivnosti obavljaju kao zanimanje.

Želimo način života i proizvodnje koji više ne pravi razliku između proizvodnih i reproduktivnih aktivnosti te je u skladu s logikom koja izaziva zabrinutost. Zbog toga u središte toga stavljamo skrb. Za nas taj pojam ne obuhvaća samo tradicionalne reproduktivne aktivnosti, već sve što donira, prima i razvija život. To ne podrazumijeva samo pranje, čišćenje, kuhanje, dojenje, nego i uzgoj hrane, proizvodnju potrošačke robe i njihovo simuliranje. Stoga govorimo i o ReProdukciji kako bismo ujedinili današnje odvojene sfere proizvodnje i reprodukcije: Djelatnosti se više ne priznaju jer stvaraju gospodarsku dodanu vrijednost, nego zato što se odnose na ključne elemente, odnosno očuvanje i razvoj ljudskog života i okolišnog integriteta.

Trend: Priroda kao zajednica, a ne kao jalovište

Naša zabrinutost i odnos uključuju ravnotežu između ljudi i prirode, a time i prirodni okoliš u društvu. Ljudi ovise o prirodi: Ne samo da nas okružuje, nego smo s njom isprepleteni na nebrojene načine (trend). Mi smo prirodne prirode. Također podsjeća nas da su prirodni ciklusi ranjivi te da je to i snaga koju treba regenerirati. Priroda je također potrebna za zabrinutost. Drugim riječima, više ih ne smatramo iskoristivima i manipulativnima u bilo kojem trenutku, već priznajemo njihovu unutarnju vrijednost i autonomiju, a istodobno se isprepliću s ljudima. Zalažemo se za oblikovanje te potrebne veze na ravnopravnoj osnovi i u skrbi.

Dostatnost: Dovoljno je za sve

Načelom učinkovitosti zadržava se logika rasta imperijalnih načina života – više je bolje! — ugodno! To je dvostruka potražnja za nama: S jedne strane, svi bi trebali imati dovoljno vremena za dobar život. S druge strane, društva i društvene skupine čiji način života stvara prekomjeran ekološki otisak moraju ga drastično smanjiti. To uključuje i socijalnu jednakost: Osobe s prevelikom moći i imovinom moraju odustati od odgovarajućeg dijela svojih zahtjeva. Cilj je da ljudi troše manje resursa (energije, materijala itd.) nego danas. Međutim, samodostatnost ne znači apsolutno odricanje, nego mijenja standard: Pitanje više nije ono što je brže, bolje, šire, nego što je dovoljno.

Upućivanje na izvor:

• I.L.A. Kollektiv (Hg.) (2019): Das Gute Leben für Alle. Wege in die Solidarische Lebensweise. München: oekom

• Ilustracija: Tanja Kotik, 2020