Solidarni način življenja
“Jedan od najvitalnijih načina za samoodrživost jest izgradnja zajednica otpora, mjesta gdje znamo da nismo sami.”
(Bell Hooks)
Već ovdje i danas, ljudi stvaraju temelje koji će pružati dobar život za sve. Ljudi diljem svijeta posvećeni su mirnom, demokratičnom i ekološki održivom suživotu koje je oslobođeno eksploatacije, nasilja i diskriminacije. Principi zajedničkog solidarnog načina življenja pokazuju se na vrlo različite načine u projektima i inicijativama.
Ti principi potječu iz ideje da se društvena i ekološka transformacija ne mogu postići neovisno i da one nadopunjuju jedna drugu i time povezuju raznolike aktivnosti. Cilj im je promijeniti političke i ekonomske strukture kao i naše svakodnevne živote. To uključuje, primjerice, vlasništvo, proizvodnju i potrošnju, rad i skrb te sudjelovanje. Stvaraju prilike za prepoznavanje povezanosti između ljudi na svim tim razinama, ali i povezanosti ljudi i prirode. Životu daju nešto što zovemo solidarnost.
Demokratizacija: Što se tiče “svih drugih”, svi odlučuju
Uvjereni smo da sva ljudska bića moraju imati priliku da samostalno odlučuju o svojim životima i svemu što ih se tiče. U tu svrhu, svim je ljudima potreban pristup resursima potrebnim za ovo sveobuhvatno sudjelovanje. Stoga demokratizacija znači redistribuciju. Jednaki pristupi potrebni su u pogledu emocionalne vještine te edukacije, materijala i društvene sigurnosti. Također su potrebni odgovarajući procesi donošenja odluka kako bi se riješio problem nejednakosti moći i omogućilo svim ljudima da jednako sudjeluju. Međutim, mora se poštovati naše pravo da se ne moramo uvijek u punoj snazi boriti za naša prava (zato što to nije uvijek moguće ili jednostavno zato što ne želimo).
Zajednička dobra: Kreativna snaga stvaranja u zajednici
Ljudi ovise o materijalnim dobrima i resursima. Imperijalni način življenja organizira distribuciju dobara kroz privatno vlasništvo i maksimalizaciju profita. Kroz solidaran način življenja, ljudi mogu koristiti dobra prema njihovim potrebama bez narušavanja potreba drugih. Da li je nešto zajedničko dobro ne ovisi o samom “dobru” već i o načinu korištenja: Zajednička dobra stvaraju se kad ih uključene strane zajednički proizvode, održavaju i koriste. Zato su one uvijek društvene. Svi mogući načini proizvodnje i očuvanja dobara u kojima su ljudi zajednički uključeni smatraju se zajedničkim dobrima. Uključeni ljudi zajednički odlučuju o dizajnu određenog zajedničkog vlasništva. U tom procesu su principi demokratizacije na centralnom mjestu. Tako se orijentiraju prema vlastitim osnovnim potrebama, djeluju zajednički kao rješenje za sve i ciljaju na korištenje prema potrebi bez narušavanja dugoročnog očuvanja zajedničkih dobara. Tako omogućavaju smanjenje trajne robe potrošača.
Reprodukcija: Zajednička skrb za sve
Ako ozbiljno shvatimo da ljudi ovise jedni o drugima i o prirodi, mijenja se fokus našeg rada: Fokus postaju očuvanje života, omogućavanje sudjelovanja i ispunjenja potreba bez iskorištavanja drugih. To je princip reprodukcije ili skrbi koju zamišljamo. Ono što danas nazivamo plaćenim radom samo djelomično doprinosi ovoj viziji ili pak ne doprinosi uopće. No zapošljavanje se generalno gleda kao “produktivna” aktivnost. Reproduktivni dio aktivnosti – odnosno skrbi za ljude kao što su čuvanje i njegovanje djece i starijih ljudi, kućanski poslovi, ali i očuvanje prirode – obezvrjeđuje se, iako i te aktivnosti zahtijevaju vrijeme, energiju i vještine. Želimo način življenja i proizvodnje koja prestaje davati manju vrijednost reproduktivnim aktivnostima i koja je konzistentna s logikom skrbi. Za nas poslovi skrbi ne uključuju samo klasične reproduktivne aktivnosti, već sve što daje, čuva i vraća u život. Nije to samo pranje, čišćenje i kuhanje, već i uzgoj hrane, briga o
mentalnom zdravlju i stvaranje glazbe. Zato govorimo o reprodukciji, da bi spojili današnje odvojene sfere produkcije i reprodukcije. Aktivnosti više nisu prepoznate proizvodnjom ekonomski dodatne vrijednosti, već pozivanjem na osnove, posebno očuvanje i razvoj ljudskog života i ekološke integracije.
Zavisnost: Priroda kao svijet koji dijelimo umjesto mjesta za odlaganje smeća
Za nas skrb znači odnos između ljudi i prirode – i samim time i društvene odnose s prirodom. Ljudi su ovisni o prirodi: Nije samo da nas okružuje, već se i ispreplićemo s prirodom na bezbroj načina (zavisnost). Mi smo priroda. Također nas podsjeća da su ciklusi prirode ranjivi i da je prirodi također potrebna skrb. Stoga više ne smatramo da naše okruženje možemo koristiti i iskorištavati nego joj pripisujemo intrinzičnu vrijednost i neovisnost dok smo istovremeno ljudi.
Dostatnost: Svega ima dovoljno za sve
Tamo gdje logika rasta imperijalnog načina življenja kaže: “Više je bolje”, naš princip dostatnosti uzvraća: “Dovoljno je!” Za nas je to udvostručena potražnja: S jedne strane, svi bi ljudi trebali imati dovoljno za dobar život. S druge strane, društva i društvene grupe čiji način življenja generira previše ekološkog otiska moraju ga drastično smanjiti. To također uključuje društvenu jednakost: Ljudi koji imaju preveliku moć i previše vlasništva moraju ustupiti odgovarajuć dio svojih potraživanja. Cilj dostatnosti je da natjera ljude da koriste manje resursa (energije, materijala i sl.) nego što to čine danas. Međutim, dostatnost ne znači apsolutno odricanje, već mijenja razmjer: Pitanje više nije što je brže i bolje, već što je dovoljno.”
Reference
I.L.A. Kollektiv (Hg.) (2019): Das Gute Leben für Alle. Wege in die Solidarische Lebensweise. München: oekom.
Mikroučenja
Radionice
Caring4future
Ovom radionicom želimo otkriti karakteristike društva koji brine, odnosno način života u kojem su najvažnije potrebe ljudi i okoliša. Istražujemo pojedinačne i zajedničke elemente budućnosti temeljene na solidarnosti. Kratki videozapis dat će nam neke ideje o konceptu solidarnog načina življenja prema refleksijama kolektiva I.L.A. Naposlijetku, na temelju konkretnih primjera raspravljamo i o različitim strategijama kako bi se približili stvaranju društva koji brine.
Nešto drugačija mapa
U ovoj radionici metodom kolektivnog kritičkog mapiranja dovodimo u pitanje normalnost kojom prihvaćamo svoju okolinu. Istražujemo strukture koje nas guraju u eksploatacijsko ponašanje i predstavljamo primjere struktura koje podržavaju društveno i ekološki održiv život. Uspoređujući ove dvije perspektive, možemo izoštriti našu percepciju onoga što se događa u našem okruženju i postaviti ključno pitanje: Kako može izgledati okruženje koje podržava budućnost temeljenu na solidarnosti?